| JEZIK RODA MOGA |
| Geschrieben von: Toso Marsic | |||
|
Temu kreirao Fra Tunjo Već se
due vremena nakanjujem da predloim novu temu za diskusiju
na naem vidovačkom portalu.Naalost, ova tema
nema nikakve veze s boićnim i novogodinjim blagdanima.Hrvatski pjesnik
Petar Preradović kae: «LJUBI RODE JEZIK IZNAD SVEGA U NJEM IVI UMIRI ZA NJEGA ! « Već sam u
vie navrata predlagao ovu temu za raspravu.Razumijem sve razloge zato nam je
hrvatski jezik slaba strana u ivotu.Tek odnedavna smijemo i moemo
reći da govorimo hrvatskim jezikom.Većina nas u koli je
učila neki umjetno stvoreni srpsko-hrvatski jezik.Bio je to u praksi
srpski jezik!U zločinačkoj JNA sve su komande bile na srpskom i
ekavici.Srpski je bio slubeni jezik i većina oficira- hrvatskih se
kae časnika nije znala govoriti drugim jezikom , jer su bili
kolovani u Beogradu. Masovni mediji u naem okruenju
:radio,TV,dnevne novine sve se urotilo protiv naeg materinskog jezika. Jo je
Fra Bono Nedić
pisao,davne 1888. godine: «U VIDOVICAH I BONJACIH OBIČAJU
RIJETI U NASA U VASA!» potom se vidi da je to njekada bio jedan puk! Nai susjedi Babogredci
običaju reći: « Velu,govoru,smrdu...!» Uvijek
smo bili pod tuđinskim utjecajima!Sad naa djeca, koja su rođena
ovdje u Austriji,Njemačkoj ili pak vicarskoj govore njemačkim
jezikom ,iako ,kad ih upita koji je njihov materinski jezik vele: HRVATSKI! Moje pitanje
glasi:» ČINIMO LI BILO TO U OČUVANJU NAEG MATERINSKOG JEZIKA
ILI NAM JE SVEJEDNO KAKVIM JEZIKOM GOVORIMO? « Pjesnik reče: «LJUBI RODE
JEZIK IZNAD SVEGA ......!»
Kommentare (58)
Joomla components by Compojoom
|

Pa sad koliko je službeni hr jezik ono što naučih od roda svoga (mislim u obitelji), više je to bio srpski nego hrvatski. Od čistoće jezika više cijenim bogatstvo.
Po meni je puno bolje znati engleski i slabo hrvatski, nego odlično hrvatski nikako engleski i njemački.
Učenje jezika je stvar prakse. Sjećam se na početku studio sam govorio dvije tačke, izvinjavam se i sl. Vrlo brzo sam se uklopio u okruženje i govorio dvije točke i ispričavam se…
Jezik je lako govoriti problem malo veći ga je znati donekle pravilno pisati. Iako kad razmislim možda je bolje ne znati ga ni pisati ni govoriti…
Naime, ovih dana visim za računalom i umorim se od ekrana i onda kad se tako iscrpljen ustanem pomislim
„je li možda bilo bolje da nikad u životu nisam sjeo za računalo?“
Malo pomalo računalo postane mjesto za kojim provodiš previše vremena
a vrijeme za računalom možda jeste korisno ali sigurno nije nešto što oplemenjuje život i u čemu se naš organizam dobro osjeća.
Naprotiv, mislim da računalo zatupljuje osjećaj za stvarni život i uživanje u stvarnom životu a ne nekom virtualnom …
Tako je i sa jezikom, evo od jutros kako sam se usto pišem odgovore na mailove, komuniciram skypeom, šaljem smsove i sl. zar nije bolje da sam otišao trčati na nasip puno bi se manje psihički iscrpio i zatupio nego ovako…
Tako da i korištenje jezika u velikoj mjeri umara, treba se ponekad povući i u samoću i meditaciju.
Tako da na pitanje Fra Tunje
» ČINIMO LI BILO ŠTO U OČUVANJU NAŠEG MATERINSKOG JEZIKA ILI NAM JE SVEJEDNO KAKVIM JEZIKOM GOVORIMO? «
Odgovorio bih da je meni jezika, priče, pisanja… i previše i da bi najradije da ne znam pričat niti koristiti računalo, bio bi manje zatupljen.