|
Geschrieben von: Danijel Macak
|
|
Potovanje
U subotu, prvog svibnja sam bio u Vidovicama.
U Vidovice uvijek rado odem, pogotovo ako se neto dogada. A u subotu je bila godinjica pokolja u Vidovicama. Zato se svake godine prvog svibnja , na spomen grobu kod doma odrava Sveta misa u spomen rtava agresora.
Tako je i ove godine slavljena sveta misa koju je predvodio vlc. Ilija Orkic, kancelar Sarajevske nadbiskupije, uz koncelebraciju vlc. Ilije Matanovica, kopanickog upnika i domaceg upnika vlc. Mate Majica.
Vlc. Ilija je odrao nadahnutu propovijed o rtvama i stradanju Vidovica.
Na kraju mise vlc. Mato je izmolio opijelo rtvama.
Nakon blagoslova i zavretku mise vjerenici su se razili svojim kucama.
Mijo Kneevic
|
Nekada je Fra Tunjo na ovom forumu spomenuo kako nije moguće napisati knjigu o oslobađanju Vidovica jer se priče ne slažu? Mislim da to nije pravi razlog. Pitao sam nekoliko učesnika i rekli su da to uopće nije problem. Samo treba većina onih koji su bili ispričati svoju priču.
Na adresi
http://www.uhd91.com/index.php?option=com_content&view=article&id=2 5:vidovice-&catid=13:ratne-prie-&Itemid=14
je jedna od tih priča. Nadam se da će i ostali učesnici htjeti napisati i objaviti svoju priču na ovom forumu.
A zašto Frau Tunjo nije htio pisati tu knjigu? Možda zato što mu se istina ne sviđa jer selo nisu oslobodili oni koje on promovira u … kako ono reče … znamenite Vidovljane.
Zamolio bih sve koji čitaju ovaj tekst, a učesnici su oslobađanja Vidovica, da s nama podjele svoja sjećanja. Neučesnike bih zamolio da zamole druge koje znaju da jesu da napišu i objave svoja sjećanja.
Naravno, poželjno da mi neučesnici svi napišemo gdje smo toga dana bili! Čisto nek se zna tko je imao a tko nije imao hrabrosti oslobađati svoj prag.
Molim Nešu da formira poseban forum na ovu temu u koju bi bili upisivana „priča o oslobađanju Vidovica“.
Naravno da ću ispričat svoju priču gdje sam bio te srijede 21.10.1992. da ne bi bilo zabune. Priča je kratka, jednostavna i jadna, te stane u jednu rečenicu
„Hitlerovom sinu grijao sam pitu“!